Vijugava mirisnica

Vijugava mirisnica je nejestiva gljiva. Ovu gljiviu je jako važno znati raspoznati zato jer je vrlo slična bijelom tartufu ali niti jedna vrsta tartufa ne raste iznad tla. Mnogi ovu gljivu zamijene sa tartufom ne razmišljajuči da tartuf raste ispod tla u korjenu drveta. Plodište ili klobuk ove gljive može narasti do deset centimetara. Vijugava mirisnica nema stručak ima samo mali dio mesa koj ju spaju u zemlju. Ovu gljivu možemo naći od kraja ljeta do početka jeseni u listopadnim i crnogoričnim šumama.

Najbolja vitezovka

Najbolja vitezovka je gljiva vrhunske kvalitete. Klobuk joj može biti širok do petnaest centimetara. Klobuk joj je prvo zvonik a poslije se otvori. Na klobuku prevladava svjetlo crna boja a ako ga dotaknete osjetiti će te da je ljepljiv. Stručak ove gljive može biti visok do trinaest centimetara a na dnu ima lagano zadebljanje. Meso najbolje vitezovke je bijelo ispod kožice sivo nježno i ima neizražen miris. Ova gljiva raste u skupinama po crnogoričnim i mješovitim šumama. Po mom mišljenju je ova gljiva stvarno ukusna i vrijedi ju konzumirati.

Lubičasta gljivica

Lubičasta gljivica je jestiva gljiva. Koristi se tako što se suši a može se i mljeti. Neki gljivari ju koriste kao začin za jela. Klobuk joj može biti širine do pet centimetara, najprije zatvoren a poslije otvoren. Stručak ove gljive može biti visok do deset centimetara. Stručak je vitak, popunjen i pomalo vlaknast. Meso ljubičaste gljivice je ljubičasto mirisa nema a okusa je slatkastog. Ova gljiva raste od ljeta do kraja jeseni u svim šumama a često pored bukve ili kestena. Ako nađete ovu gljivu bez straha ju pojedite.

Zelena vitičarka

Zelena vitičarka je otrovna gljiva. Klobuk joj može biti širok do devet centimetara. Stručak ove gljive je kratak obično dug do pet centimetara. Meso ove gljive je bijelo, zelenkasto i ima miris na rotkvice. Ovu gljivu nalazimo u ljeto i jesen po šumama, šumskim puteljcima, uz rubove šuma, po livadama i pašnjacima. Ovu gljivu je nemoguće zamijeniti za neku drugu zato jer ima sluzavi klobuk. Ne dirajte ni jednu vrstu gljiva koja vam se čini lijepa.

Smrdača

Smrdača je otrovna gljiva. Klobuk joj je širok od pet do petnaest centimetara najprije polukuglast, potom izbočen i na kraju otvoren. U mladosti joj je vrlo ljepljiv ili maziv a na njemu prevladava žutosmeđa boja. Stručak ove gljive može biti visok do dvanaest centimetara. Najprije popunjen mesom a poslije šuplji. Meso ove gljive na prerezu počne dobivati smeđu boju što je karakteristično za mnoge otrovnice. Moguća zamjena za bademovu krasnicu. Smrdaču možete naći u ljeto i jesen po svim vrstama šuma a često u velikim skupinama. Ova gljiva makar je otrovna sadrži neke ljekovite tvari koje pomažu braniti organizam od tumora. Nikako ne pokušavajte jesti ovu gljivu.

Hrastova koprenka

Hrastova koprenka je smrtno otrovna gljiva. Klobuk joj je širok od četiri do osam centimetara, najprije stožast, potom otvoren i tupo ispupčen. Klobuk joj je narančastosmeđe do crvenosmeđe boje i slabo je mesnat. Stručak joj je visok do sedam centimetara, popunjen mesom i valjkastog oblika. Na vrhu stručka tamo gdje se spaja sa klobukom je blago žućkasta a prema dolje je sve tamniji boja. Meso ove gljive je žuto, prljavo i nema mirisa. Ovu gljivu možemo naći u ljeto i jesen po listopadnim šumama, osobito u blizini hrasta ili bukve. Hrastovu koprenku je moguće zamijeniti za vrlo sličnu planinsku koprenku koja je također smrtno otrovna. Ostavite na miru ovu vrlo opasnu gljivu, predlažem da ju nikako ne dirate.

livade (gljive)

U slijedećem tekstu saznajte koje gljive nalazimo po livadama i ostalim čistinama raznih šuma. Po livadama raznih šuma vrlo će te često susretati razne gljive a najviše po vlažnim i tmurnim danima. Prva gljiva je velika gnojištarka. Ona je također jestiva a mnogi gljivari ju čak i cijene kao vrhunsku gljivu, kažu da kada ova gljiva počne crniti da tada postaje otrovna. Ostale gljive ja ne poznam potpuno osim sunčanice koja je jestiva ali mnogi ju zamjene za panterovu muhara (ponekad smrtonosnu). Sa gljivama se ne valja igrati i Adamse da ne moram govoriti ali reći ću ne berite ni jednu gljivu u koju niste sto posto sigurni. Sa gljivama se ne valja igrati i Adamse da ne moram govoriti ali reći ću ne berite ni jednu gljivu u koju niste sto posto sigurni.

Vrbovača

Vrbovača je jestiva gljiva ali samo dok je mlada. Raste po raznom drveću ili po polu trulim panjevima. Vrbovaču možemo još nazvati i žuti kruh. Klobuk joj je spljošten a može biti širok do osam centimetara. Možda nećete povjerovati ali moguće je ova gljiva može biti težine čak i do dvadeset kila. Raste po vrbama, hrastovima i topolima. Najedite se ove cijenjene gljive.

Busenata tigrica

Busenasta tigrica je jestiva gljiva. Klobuk joj je u mladosti polukružan a nakon kratkog vremena se ljevkasto udubi. Klobuk joj može biti širok do deset centimetara, svijetlo sive je boje a na njemu se nalaze guste tamnosmeđe ili smeđe mrlje. Te smeđe mrlje nakon nekog vremena se pretvaraju u hrapave tamnosmeđe ljuske. Stručak busenaste tigrice je bijele boje, visok do dvanaest centimetara može biti zavinut i vrlo je žilav. Ovu gljivu nalazimo u dosta velikim skupinama a raste od proljeća do jeseni na deblima ili panjevima listopadnog drveća. Ova gljiva nije neka ludnica za jesti ali je ipak jestiva.

Zelenjača

Zelenjača je uvjetno jestiva gljiva. Kažu da prije konzumiranja ju treba prokuhati u vodi a vodu u kojoj se kuhala baciti. Zelenjača je rijetka gljiva. Nalazimo ju u crnogoričnim šumama u ljeto i jesen. Klobuk joj je mesnat a može narasti do dvadeset centimetara širine. Na klobuku joj prevladava neka maslinasto smeđa boja. Stručak joj može izrasti do šesnaest centimetara visine a debeo do četiri centimetra. Moguća zamjena za glatkonošku. Moji prijedlog vam je do ne konzumirate ovu gljivu jer vam možda neće biti dovoljno ukusna.

Ispucala krumpirača

Ispucala krumpirača je otrovna gljiva. Klobuk joj je loptast a aku ju dodirnete osjetiti će te kako je hrapava. Stručak kod ove gljive gotovo da i ne postoji. Postoji samo mali komad mesa koji veže gljivu za tlo. Kada gljiva postaje malo starija meso se pretvara u spužvu a kada gljiva sasvim ostari ta spužva se pretvori u prah. Ako krumpiraču presiječete meso će pocrniti, biti će boje pepela. Ovu gljivu nalazimo u kasno ljeto i jesen po livadama i rubovima bjelogoričnih šuma.

Shiitake

Shiitake su vrlo dobre gljive za uzgoj i zaradu. Kila shiitaka je približna cijeni od 1300 kn po kili. Mogu se uzgajati ako imate određene pogodne uvijete za uzgoj. Postoje ljetne shiitake, proljetne, jesenske i zimske. Svaka vrsta za uzgoj treba određenu toplinu. Ne postoji ni jedna vrsta koja raste tokom cijele godine. Uzgajaju se u vrećicama u koje se stavlja smjesa piljevine, humusa, kukuruza, ječma ili raža i to se onda dobro zaveže pamučnim čepom. Shiitake su jako dobre gljive za uzgoj i zaradu.

Brezov djed

Brezov djed je odlično jestiva gljiva možemo ju jesti na svakakve načine samo ne posušenog. Brezovog djeda nalazimo u jesen ispod breza. Klobuk mu može biti širok do sedamnaest centimetara kod mlađi primjeraka je crvenkastosmeđe boje a ponekad mu i klobuk nepravilno ispuca. Stručak mu je blage sive boje a može biti visok do petnaest centimetara. Ovu gljivu nije moguće zamijeniti za otrovnu ali bolje ne berite ni jednu gljivu u koju niste sto posto sigurni.

Zlatna puževica

Zlatna puževica je jestiva gljiva. Okus joj je fenomenalan ali je strogo zaštićena od berbe. Klobuk joj može biti promjera od četiri do šest centimetara a stručak može biti visok do sedam centimetara. Ovu gljivu možemo naći od kasnog ljeta do kasne jeseni posebno voli planinska područja a raste ispod borova. Ne berite slične gljive ovoj jer vam se može desiti da nekoga idete pitati koja je to gljiva a taj netko zna koja je pa vas može tužiti a vi će te onda morati platiti ogromnu novčanu kaznu.

Zašto gljive vole duboku šumu

Većina gljiva raste u šumi. Gljive vole mjesta sa što manje sunca kako bi ih bilo teže pronaći. Recimo vrganj on se u jesen sakrije ispod lišća i vrlo teško ga je ugledati. Gljive vole duboku šumu kako bi se sakrili od ljudi. Vrganj ne može rasti tamo gdje ima puno ljudi jer kada ti staneš blizu njega već si uništio micelij i on više neće rasti, a tako je i sa većinom ostalih gljiva.

Sumporača

Sumporača je jedna lijepa ali nažalost otrovna gljiva ako ju zabunom pokušate konzumirati imati će te probavne smetnje. Klobuk joj može biti promjera od tri do osam centimetara kod mlađih primjeraka blage narančaste boje a u sredini klobuka prevladava malo tamnija boja. Stručak ove gljive je tanak, šuplji i može biti malo zavinu. Moguća zamjena za crvenkastu panjevčicu koja je uvjetno jestiva gljiva. Ne berite gljive koje su slične ovoj.

Bljuvara

Bljuvara je otrovna gljiva, izaziva povraćanje i ljutog je okusa. Klobuk joj može biti promjera od pet do jedanaest centimetara. Stručak joj može biti visok od četiri do dvanaest centimetara a debeo do dva centimetra. Bljuvara raste od ljeta do jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Ne igrajte se sa ovakvim otrovnicama.

Šumarica

Šumarica je vrlo ukusna i jestiva gljiva. Klobuk joj može narasti od četiri do deset centimetara. Klobuk joj prvo nalikuje na zvonik a poslije je sve više otvoreniji. Stručak joj može biti visok do trinaest centimetara a debeo do dva. Ovu gljivu možemo naći u ljeto i jesen po crnogoričnim i mješovitim šumama a raste u većim skupinama. Nadamo se da će vam ova gljiva biti dovoljno dobra za jedan ručak.

Grabov djed

Grabov djed je jestiva gljiva ali kada prerežete meso ono pocrni pa zato ga mnogi ljudi izbjegavaju jer misle da je otrovan što je potpuno krivo. Klobuk mu može biti velik od četiri do dvanaest centimetara a stručak može biti visok od sedam do petnaest centimetara. Jedino što nije jestivo kod grabovog djeda je to što mu je stručak previše tvrd pa se ne preporučuje ga jesti. Grabovog djeda će te naći od početka proljeća do kraja jeseni u šumama. Ne gazite ovu gljivu jer se ona može jako kvalitetno iskoristiti u jelima!

Zlatonoga trubača

Zlatonoga trubača je jestiva gljiva izvrsnog okusa neki ju svrstavaju u vrhunske gljive. Klobuk joj može narasti od dva do osam centimetara promjera i dosta je valovit. Stručak joj može narasti od četiri do trinaest centimetara visine i debljine do dva centimetra. Raste od kraja ljeta do kraja jesen a nalazimo je u crnogoričnim i mješovitim šumama a najviše na moru. Najedite se ove fine gljive!

Jablanovača

Jablanovača je jestiva i ukusna gljiva koju znamo naći pored raznih panjeva ili presječenih debla jablana. Klobuk joj može biti širok od četiri do dvanaest centimetara a stručak joj može biti visok od dva do petnaest centimetara. Na stručku ima vrlo nježni prsten. Meso stručka je bijelo a ima slatkast okus. Moguća zamijena za razornu čehavku koja raste na trulom drveću pojedinačno ili u malenim grupicama. Dobro je znati nešto o ovoj gljivi ali vas upozoravam da ne jdete predaleko u gljivarenju.

Velika gnojištarka

Velika gnojištarka je uvjetno jestiva gljiva zapravo jestiva je dok joj klobuk ne počne crniti. Klobuk joj nalikuje na zvonik a poslije se otvori pa tada počne crniti. Naći će te ju u jesen i ljeto. Raste na šumskim čistinama, pašnjacima i tako dalje. Stručak joj može biti visok od četiri do dvanaest centimetara a na njemu možemo primijetiti tanak prsten sive boje. Napravite fini ručak od ove gljive.

Trobojna capica

Trobojna capica je otrovna gljiva. Na nju nailazimo u bjelogoričnim šumama. Netko bi možda čak i pomislio da to nije gljiva nego nekakva čudna trava. Izgleda kao gusto narančasto bilje. Može narasti visoka do petnaest centimetara nekad blaže a nekada jače narančaste boje. Mnogi gljivari ju zaobilaze a neki i zgaze pa ju susrećemo dosta često. Ne dirajte ovako čudne gljive.

Žućkasta pupavka

Žućkastu pupavku ubrajamo u otrovne gljive. Klobuk joj može biti širok od pet do petnaest centimetara. Klobuk joj je na početku kuglasta pa nalikuje zvoniku i na kraju otvoren. Stručak joj je visine od šest do dvanaest centimetara i ne previše debeo a na vrhu se nalazi prsten ili vjenčić. Raste u ljeti i jesen a nalazimo je u listopadnim šumama vrlo često. Ako ju pokušate skuhati izgubiti će otrov ali svejedno nije dobra za konzumiranje. Klonite se svih vrsta pupavki.

Zavodnica

Zavodnica je vrlo otrovna gljiva a neki gljivari će ju možda i zamijeniti žutim lisičarkama. Sa zavodnicom se najviše ljudi otrovala iz naših krajeva. Rastu na korijenju hrastova i raznih panjeva a može ju se prepoznati po tome što ako ju nosite u rukama cijela će vam se ruka obojiti. Ako ju slučajno konzumirate prvi znakovi trovanja će se pojaviti za dvadeset minuta. Klobuk joj je crvenkaste boje a ispod ponekad žućkast. Klonite se ovakvih ili sličnih gljiva!

Gljive preko zime

Gljiva preko zime ima manje to znamo svi. Postoje neke vrste koje rastu samo po zimi a dosta njih su otrovne. Gljivari će preko zime imati manje posla a ako nađu gljive koje će brat biti će im hladno pa će im posao biti malo teži. Ja mislim da preko zime gljivarenje je slično kao i preko ostalih godišnjih doba samo ima manje gljiva pa se ne isplati gljivariti preko zime.

Turčin

Turčin je izvrsno jestiva gljiva. Jede se samo klobuk koji ako se rascjepa potamni. Mnogi gljivari ju zaobilaze jer im se često čini da je to otrovna gljiva. Lako bi vam se moglo učiniti da je to neka vrsta vrganja recimo jesenski vrganj (boletus editus). Želim da napravite ukusan ručak od ove gljive. Prije konzumiranja obavezno maknite stručak jer on nije jestiv. Nije moguća zamjena za otrovnu gljivu. Pozdrav do iduće gljive!

Gorki vrganj

Gorki vrganj je vrlo zanimljiv. Raste na rubovima bjelogoričnih šuma u ljeto i jesen. Klobuk mu može narasti od šest do dvadeset centimetara promjera a stručak do četrnaest centimetara visine. Ako niste sigurni da li je gljiva koju ste našli gorki vrganj pogledajte malo oko sebe po podu ako ugledate još od jedan do četiri primjerka onda je to on. Gorki vrganj nitko ne jede zbog gorkog okusa a zato je i dobio ime gorki vrganj.

Kako najbolje započeti gljivarenje

Gljivarenje je najbolje započeti uz iskusnu osobu koja se vrlo dobro razumije u gljive. Prvi put kada idete u šumu sa namjerom da uberete ručak u gljivama neka s vama ide netko tko se dobro razumije. Puno slučajeva kada su se ljudi otrovali se desilo zato jer su bili neiskusni i baš zato što nisu poslušali ovaj savjet. Netko tko se razumije vam taj prvi put kad odete u šumu na branje gljive može odgovoriti na puno pitanja pa onda i pokazati puno gljiva. Budite pametni i poslušajte ovo.

Suzna cunjavka

Suzna cunjavka je jestiva gljiva makar ju neki gljivari smatraju otrovnom. Nju će te često susretati po čistinama bjelogoričnih šuma. Ovu gljivu ne konzumira veliki broj gljivara jer ju malo gljivara poznaje. Klobuk joj može narasti od pet do deset centimetara promjera na njemu prevladava blago siva boja. Stručak može isto narasti dosta visok. Ova gljiva raste od ljeta do jeseni.

Golubača

Golubača je jestiva i također vrlo ukusna gljiva a može se jesti i sirova. Klobuk je svjetlo zelene boje a može biti promjera do dvanaest centimetara. Po klobuku ima tamno zelene mrlje. Stručak može biti dužine do deset centimetara. Raste u listopadnim šumama po Europi i Aziji.Golubača se ubraja u ljekovite gljive a mnogi gljivari ju konzumiraju. Nađite jednu prekrasnu golubaču i skuhajte prekrasan ručak.

Zdjeličarke

Zdjeličarke su jestive gljive pa čak i sirove neki gljivari ih mješaju sa šećerom pa su kao mala poslastica. Rastu od ljeta do jeseni a najviše vole pješčana tla. Klobuk može biti promjera do dvanaest centimetara a stručak gotovo ni nemaju. Klobuk je narančaste boje u mladosti više kao zdjelica a poslije je valovit. Pronađite ovu izvrsno ukusnu gljivu pa ju pripremite za jelo na svoj način.

Ljubičasto zemljasta cjepača

Ljubičasto zemljaste cjepače su smrtno otrovne gljive. Rastu ljeti i u jesen po svim vrstama šuma. Postoji puno vrsta cjepača a par vrsta ih je i smrtno otrovno. Stručak im je dosta visok a klobuk ljubičaste boje uz prikladnu veličinu. Bolje ne dirajte ni jednu vrstu cjepača.

Bijela pupavka

Bijela pupavka je jedna od teško otrovnih gljiva. Jedna gljiva je dovoljna da otruje veći broj ljudi a ne smije se čak ni stavljati u istu košaru sa ostalim gljivama. Klobuk je promjera od šest do šesnaest centimetara skoro isti kao kod zelene pupavke samo je cijeli bijeli. Ova gljiva je jednako otrovna kao i zelena pupavka samo što kod nje ju veći broj početnika gljivara brka sa šampinjonima pa ju i nažalost onda oberu. Ono što je kod ove gljive bolje nego kod zelene pupavke je to što je izlječenje moguće.

Jajasta muhara

Jajasta muhara je jestiva gljiva ali sadrži nekakav sastojak koji imaju i obične otrovne muhare pa ju ubrajamo u otrovne gljive. Klobuk joj je bijele boje. Ova gljiva raste u primorskim krajevima po otocima, Livadama blizu mora i malim dijelovima šuma. Najviše voli borove a može rasti i pored ponekog hrasta. Bolje se ne zezati ni sa jednom vrstom muhara!

Bijela preslica

Bijela preslica je zanimljiva gljiva. Klobuk joj može narasti do šest centimetara promjera a stručak vrlo visok. Na stručku nema nikakav prsten. Klobuk i stručak su prekriveni vrlo lijepom bijelom bojom koja vrlo privlači mnoge gljivare. Ova gljiva je uvjetno jestiva prije konzumiranja ju treba dobro prokuhati u vodi a inače je otrovna. Treba posvetiti puno pažnje pri branju ove gljive jer ju mnogi zamjene za bijelu pupavku koja je vrlo otrovna.

Blagva

Blagva je jedna od najkvalitetnijih gljiva. Pošto ih u Hrvatskoj nema previše su zaštićene. Niko se ne obazire na to što su zaštićene pa ih većina ljudi bere. Klobuk joj je narančaste boje i može narasti od šest do dvadeset centimetara širine. Stručak u mladosti bude oko pet a poslije do četrnaest centimetara visine. Na stručku ima široki prsten ali tanak. Raste u ljeto i jesen zamjena za otrovnu gljivu nije moguća ako pazite na onaj prsten. Zato nađite jednu ukusnu blagvu i skuhajte ukusan ručak.

Crvenjača

Crvenjača je smrtonosno otrovna gljiva. Raste u listopadnim i crnogoričnim šumama. Klobuk joj je ciglaste boje a može narasti od tri do osam centimetara širine. Stručak joj može biti visine od četiri do devet centimetara. Ova gljiva izaziva orelaninski sindrom trovanja koji nakon duge inkubacije manifestira poremećajem rada bubrega. Ne zezajte se sa ovom smrtonosnom otrovnicom.

Zimska panjevčica

Zimska panjevčica je jestiva i vrlo ukusna gljiva. Raste po raznom drveću od druge polovice jeseni do proljeća. Na nekim mjestima je vrlo poznata recimo u Kini i Japanu tamo ju često konzumiraju i uspješno se uzgaja. Kod panjevčice se jede samo klobuk zato što je stručak pre žilav. Na klobuku se nalazi elastična kožica koja se skida jer je pogodna za izradu juha i umaka.

Smrčak

Smrčak može biti vrlo ukusna gljiva ali i smrtonosna. Smrčak može narasti visine od 5 do 15 cm. Nalazi se u proljeće. Nema opasnosti od zamjene za drugu otrovnu gljivu. Neke rijetke vrste smrčka su smrtonosne. Najveći broj ljudi se otrovalo baš sa smrčkom jer nisu znali raspoznati dali je smrtonosan ili ne. Ali većina ih je jestiva i vrlo ukusna. Smrčak nije česta gljiva i nema ga u svim šumama ali ako ne znate koja je vrsta smrčka a sigurni ste da je smrčak bolje ga ne berite!

Ljetni vrganj

Ljetni vrganj je jestiva gljiva izvrsnog okusa. Klobuk mu može narasti od sedam do trideset centimetara širine a stručak od četiri do dvadeset centimetara visine. Debljina stručka može biti do deset centimetara. Ova gljiva može biti vrlo taška a zato i skupa. Mnogi ljudi ju cijene i vesele joj se. Zamjena je moguća za još puno gljiva ali ni jedna od njih nije otrovna.

Borov vrganj

Borov vrganj je izvrsna jestiva gljiva. Najčešće ga nalazimo uz bukve i područja sa mahovinom. Klobuk mu zna biti tamno crvene boje do širine od trideset centimetara. Stručam mu je kao i svakom vrganju samo što nekada na njemu možemo nači crvenkastu mrežicu. Moguća zamjena za hajdinskog vrganja a on je isto izvrstan i jestiv. Nije moguća zamjena za otrovnu gljivu. Želimo vam da skuhate ukusan ručak od ove gljive pošto nema mogućnosti da se otrujete.

Lažna ludara

Lažna ludara je vrlo slična pravoj ludari. Ljudi često govore kako su našli ludaru a to zapravo uopće nije ludara nego lažna ludara a lažna ludara je otrovna samo sirova a u jelima je jestiva ali rijetko tko ju jede zbog gorkog okusa. Od prave ludare ju razlikujemo po crvenim crticama na stručku. Prava ludara ima skoro cijeli stručak crven bez malih dijelova gdje nema crvene boje. Bolje ne berite ovo gljivu jer vam neće biti fina.

Hajdinski vrganj

Hajdinski vrganj je gotovo isti i lako zamjenjiv običnim vrganjem. Klobuk mu je u mladosti smeđe boje a kasnije skroz crn. Ispod ima bijelu spužvu kao i ostali vrganji. Jestiv je i vrlo ukusan. Stručak može narasti od 5 do 15 cm i uvijek bačvastog oblika. Ne postoji mogućnost sa zamjenom za otrovnu gljivu ali je moguća zamjena sa jelovim vrganjem koji je također vrlo ukusna gljiva. Ovo je mladi hajdinski vrganj.

Neiskusni gljivari se smrtonosno otrovali

Dvoje neiskusnih gljivara koji nisu ni znali prepoznati vrganj su otišli u šumu brati gljive. Nakon nekog vremena su naišli na prve gljive koje su im se učinile kao vrganji. Ubrali su ih i otišli kući. Kada su ih kuhali fino je mirisalo a također im je bilo još bolje kada su ih jeli. Nakon dva dana su završili u bolnici a doktori nisu mogli ništa učiniti jer im je jetra bila totalno uništena. Na kraju su umrli zato što su te vrganje zamijenili otrovnom pupavkom. I tako je izlet u prirodu završio smrću dvoje ljudi.

Kračun (Agaricus macrosporus)

Kračun je jestiva gljiva. Raste u kasno ljeto a možemo ga naći i u ranu jesen. Nalazima ga na velikim područjima gdje nema drveća. Klobuk mu je u početku okrugao a poslije kao vrganju. Klobuk može biti promjera od deset do čak trideset centimetara širine a stručak od pet do dvanaest centimetara visine. Kračun dok je mlađi ima popunjeni stručak a kasnije šuplji i lako lomljivi. Napravite fini ručak od ove gljive jer ju možete lako naći pa skuhati ili ispeći.

Vještičje srce

Vještičje srce je vrlo rijetka nejestiva i zanimljiva gljiva. Raste po vinogradima, šumama, otocima pored starih panjeva i drveća. Raste vrlo brzo dok je mala prekrivena bijelom ili nekada sivom kožicom. Kada naraste izgleda kao komad mesa sa rupama a zato i privlači muhe i ostale kukce koji onda pomognu raznositi spore. Nalazimo je u jesen a ponekad i kada padne snijeg.

Prosenjak

Prosenjak je jestiva gljiva. Klobuk mu je nešto između smeđe i kožne boje. Ispod klobuka prevladava bijela boja po kojoj su bijele iglice koje mogu biti dugačke od dva do osam milimetara. Od prosenjaka možete napraviti puno ukusnih jela koja bi sigurno zavoljeli. Najviše ga nalazimo u jesen kada je i sezona vrganja. Ovu gljivu po meni je teško zamijeniti drugom ali ako ne znate ništa o njoj bolje je se kloniti.

Puhara

Puhara je zanimljiva gljiva. Ako slučajno stanete na nju a ona ne bude mokra izaći će iz nje nešto kao bijeli dim a to su zapravo spore puhare. Jedan dio ove gljive je jestiv a drugi otrovan. Ova gljiva ima bijeli okruglasti klobuk i jako nizak stručak. Puhara nije tako česta gljiva ali nije ni tako vrijedna branja pa ju mnogi gljivari ostave na mjestu.

Lisičarke

Lisičarke nisu tako česte gljive ali su izuzetno zdrave. Sadrže vlakna koja smanjuju količinu kolesterola u krvi. Lisičarke često nalazimo uz šampinjone i vrganje. Lisičarke se zovu i lisičice imaju žutu boju klobuka i stručka. Ova gljiva je vrlo fina ali ne treba pretjerivati s njom kao i sa svim drugim stvarima. Od ove gljive se da napraviti puno ukusnih ručaka ali pripazite kad ih berete da ih ne zamijenite za neku drugu gljivu.