Panterova muhara

Panterova muhara je teška otrovnica i smrtonosna je. Ludi često idu u šumu brati vrganje pa vide sunčanicu ili biserku i ih uberu stave u posebnu vrećicu i poslije bace a pogotovo oni koji znaju prepoznat samo vrganje. Kada idu kuhati vrganje ne znaju što bi sa sunčanicom pa ju bace. Ali zapravo time što su ju bacili su izbjegli veliku nesreću a ta nesreća je što ju vrlo česta zamjene za panterovu muharu a neki se i otruju pa umru. Postoji jedan način ako ste ju zamijenili za panterovu muharu kako da to otkrijete. Ogulite kožicu sa klobuka i ako meso počne crvenit to je biserka i možete ju pojesti. Po meni je ove gljive bolje ostaviti na miru!

Crne trubače

Trubače su jestive gljive. Nalazimo ih na vlažnim područjima ponekad na tlu a nekad na starim drvećima. Izvana prevladava sivo bijela boja a iz nutra crna a nekada tamno smeđa. Ova gljiva je vrlo ukusna kada se posuši. Neki ljudi ju suše pa mrve a sa namrvljenom trubačom začinjavaju jela. Ova gljiva je vrlo lijepa i privlačljiva a ako ste iskusni nije moguća zamjena za drugu gljivu.

Tartuf

Tartuf je vrlo cijenjena gljiva. Raste u Istri i djelu Italije. Ovu gljivu možemo naći u korijenu lješnjak. Postoji vrsta psa i svinje koja nanjuši tartuf pa kopa. Postoji crni i bijeli tartuf  bjeli nitko nije uspio uzgojiti a crni se može uzgojiti ali jako teško morate uzeti micelij od tartufa staviti ga u korijen mladog lješnjaka i čekati oko 50 godina da lješnjak naraste a onda bi u korijenu trebalo biti tartufa ali ni to nije sigurno. Ako želite uzgajati gljive ne uzimajte tartufa u obzir jer dok vam on možda naraste vama prođe život. Bolje gljive za uzgoj su shiitake, šampinjoni i tako dalje. Ako imate tartuf skuhajte fini ručak.

Medenjača

Medenjača nije previše ukusna gljiva zato što je gorkog okusa. Spore su bijele a stručak može narasti do 20 cm visine. Klobuk je tanak a na njemu je sluz. Meso je bijelo a miris tko i kod svake gljive. Ovu gljivu nalazit će te na drvećima i panjevima bjelogoričnog drveća. Ovu gljivu bi vam preporučio da skuhate u nekom gulašu mješnu sa drugim gljivama koje nađete i dobili ste izvrstan ručak za vašu obitelj.

Biserka

Biserka je jestiva i vrlo ukusna ali je veliki broj ljudi zaobilazi makar zna da ju može pojesti. Biserku je moguće zamijeniti za panterovu muharu koja je smrtonosna. Stručak može narasti do 15 cm. Na stručku ima prsten. Meso joj je bijelo a miris neizražen. Raste pored listopadnog  drveća i borova. Ne berite ovu gljivu ako ju ne mislite pojesti jer ju mnogi uberu i bace a ako ste neiskusni bolje da je ne berete jer je velika mogućnost da će te ju zamijeniti za otrovnicu.

Bukovača

Bukovača je gljiva koja raste u skupovima na hladnom području i najčešće je ima po starom drveću.Ova gljiva jača imunitet. U davnim vremenima koristili su je Kinezi i kraljevi. Ima glatki klobuk a stručak vrlo ukusan. Mnogi ovu gljivu obožavaju zbog izvrsnog okusa a drugi je pak vole zato što od nje mogu napraviti puno jela. Bukovače mogu biti raznih boja a to ovisi u kakvim uvjetima rastu. Ovo je jako fina gljiva a ako ne znate što bi za ručak pogledajte sliku kako izgleda odite u šumu naberite puno bukovača i skuhajte ukusan ručak.

Šampinjoni

Šampinjon je jedna od vrlo dobrih gljiva za uzgoj koji zahtjeva niz pogodnih uvjeta. Potrebno joj je toplina između 22 i 25 celzijusevih stupnjeva, vlažnost zraka od 85 stupnjeva do 95. Na mjestu gdje ih uzgajate mora postajat mogućnost prozračivanja zraka i mora se moči zagrijavati uz obavezno sterilne uvijete. Ova gljiva ima blag ukus a klobuk joj je bijel i vrlo okruglast. Ova gljiva je vrlo ukusna ali i zeznuta za uzgoj!

Muhara

Muhara je još jedna od najotrovnijih gljiva koje rastu u hrvatskoj i smrtonosna je za djecu i odrasle. Otrovna je koliko i pupavka. Izaziva užasne posljedice a to je otkazivanje organa ali što je najgore ne odmah. Oni koji su je pojeli su se osjećali užasno zbog otkazivanja raznih organa i ostalih dijelova tijela. Ima narančasti ili nekada crveni klobuk sa bijelim točkicama. Ova otrovnica je naj ljepša smrtonosna gljiva koja raste kod nas u Hrvatskoj postoji još puno ovako teških otrovnica zato se pazite i ne berite bilo koje gljive koje vam se čine lijepe jer baš takve su skoro uvijek smrtonosne ili malo slabije otrovne!

Ljupki vrganj

Ljupki vrganj je jestiva gljiva. Postoji samo jedan problem zbog kojeg ga se ne isplati brati a to je zato što je moguća zamjena za kraljevskog vrganja koji je strogo zaštićena vrsta gljive i ako vas netko vidi da ste ga ubrali može vas tužiti kazna je velika zato što su kraljevski vrganji vrlo rijetka vrsta gljive. Ako nađete ljupkog vrganja možete skuhati fini ručak. Ova gljiva je jestiva i vrlo ukusna. Ljudi ju često beru i jedu.

Tikvasta puhara

Tikvasta puhara je vrlo slična i običnoj puhari ali ova je postavljena na mali stručak klobuk okruglastog oblika. Kasnije počne smeđiti i napravi se mala rupa kroz koju izlaze spore za razmnožavanje gljive. Razlikujemo ju po tome što po klobuku ima male bijele pikice. Jestiva je samo dok je mlada. Mlada je sve dok ne počne smeđiti i raditi rupu. Nalazit će te ju u hladovini kod nekog drveta i vjerojatno će ih bitit više od jednom.

Što morate imati da biste smijeli brati gljive

Uveden je zakon da za branje gljiva je potrebno imati iskaznicu koja se godišnje plača 50 kn. Ako vas netko u šumi pita koji auto imate to je lugar on zatim javlja policiji da zaustavi vaš auto da bi policajac provjerio dali imate iskaznicu. Ako vas uhvate da nemate kazna je do 7000 tisuća kuna. Ali na nekim mjestima nema policije zato mnogi idu baš tamo. A negdje ima recimo na Medvednici je lagano kontrolirat ali i tamo postoji put gdje se može proći bez pregleda.

Kostanjevke zamijena za vrganj

Kostanjevke su još jedna od zamjena za vrganj ali nisu tako opasne. Sirove su otrovne a u juhi i ostalim jelima su vrlo ukusne. Početnik će ju vjerojatno barem jednom zamijeniti vrganjem jer su potpunu iste vrganju ali im je stručak viši i možda malo tanji. Ako ju pojedete povraćat će te imat će te glavobolju i proljev. Zato ako ste početnik ne jedite vrganje sirove!

Opasna zamjena vrganja!

Kovara je najopasnija zamjena za vrganj. Ova gljiva je gotovo ista kao vrganj ali se razlikuje po slabije istaknutoj narančastoj mrežici na stručku i malo crvene boje pri dnu. Oprez teška otrovnica (smrtonosna). Ne jedite vrganje sirove jer postoji još par vrsta vrganja koji su otrovni ako ih jedete sirove. Budite vrlo oprezni i ne berite gljive ako ste neiskusni jer će možda baš vas dočekati ovakva otrvovnica!

Kraljevski vrganj

Kraljevski vrganj može narasti od 6 do 20 cm. Kraljevski vrganj ne mijenja boju dodirom za razliku od drugih većih vrganja. Ako ga okrenete od ispod vidjet će te žutozelenu spužvo i stabljiku gotovo iste boje. Spore su mu žućkaste. Kraljevski vrganj je vrlo ukusan ali strogo zaštićen od berbe ako ga uberete i ako vas netko primijeti platiti će te kaznu približno deset tisuća eura. Zato ga uslikajte jer ga ne ćete možda vidjeti nikada u životu.

Svračak

Svračak je vrlo zanimljiva gljiva zna se pojaviti na izmetu i nije ukusna za jesti. Klobuk joj može narasti do osam centimetara visine a stručak od deset do dvadeset. Ova gljiva ima crni klobuk sa bijelim šarama i nije jestiva. Voli vlagu pojavljuje se u kasno ljeto, jesen i ako ima dovoljno vlage u proljeće. Ukoliko pokušate pojesti gljivu pojavit će se antabusni sindrom trovanja. Ova gljiva nije izuzetno otrovna ali bolje ju ne jedite.

Kako prepoznati otrovnu gljivu

Postoje neke gljive koje se mogu prepoznati na još jedan način da su otrovne taj način je sve gljive koje imaju prsten su otrovne. To sve jedno ne znači da sve otrovne gljive imaju prsten nego samo neke i te ne moraju biti uvijek otrovne. Postoje gljive koje imaju prsten pa su otrovna samo dok se ne obrade to znači dok je sirova da je otrovna a u jelima jestiva takvih ima puno. Prsten se nalazi na stručku malo ispod klobuka pa zato pripazite pri branju gljiva sa prstenom!

Sunčanica

Sunčanica je vrlo zanimljiva i vrlo poznata gljiva. Susrećemo ju na sunčanim proplancima. Vrlo često ako smo u svijetlim listopadnim i mješovitim šumama Sunčanica ima klobuk tanjurastog oblika klobuk joj može narasti do 20 cm promjera a stručak do 30 centimetara visine. Ova gljiva je jestiva i dovoljno ukusna. Moguća zamjena za biserku koja je vrlo slična ovoj gljivi.

Ludara

Ludara je jedna vrlo privlačljiva gljiva koja nije smrtonosno otrovna ali ako je pojedemo boljit će vas glava bljuvat će te i osjećat će te se užasno loše. Ova gljiva je također vrlo česta u šumi. Ima bijeli klobuk a stabljiku krvavo crvenu a ako je okrenete od ispod vidjet će te crvenu spužvu. Ova gljiva nije jedina koja tako izgleda postoji još lažna ludara. Isto ima bijeli klobuk ispod crvenu spužvu ali stručak ima crvene crtice a nije skroz crvena. Ljudi je vrlo lako zamijene. Ta gljiva je sirova otrovna a kada se obradi je čak i jestiva ali ljudi ju ne jedu zbog gorkog okusa. Ove dvije gljive nisu nešto otrovne ali ih se valja kloniti.

Pupavka

Pupavka je jedna od jako otrovnih gljiva i smrtonosna je. Prepoznaje se po zelenom klobuku nekad ravnom nekad spuštenom. Klobuk je blage zelene boje i vrlo je privlačljiva kad ju vidiš najrađe bi ju pojeo. Neke poput tako otrovnih gljiva nakon što ju pojedete neosjećate ništa loše a tek nakon tri tjedna otkažu vam bubrezi i jetra a onda umrete. Ne berite gljive koje niste sigurni da su gljiva koju tražite. Nema puno smrtonosno otrovnih gljiva ali zato ih puno susrećemo u prirodi. Pupavke ima po svim šumama i često nailazimo na njih. Ako idete brati vrganje i ako znate mjesto u šumi gdje ih najviše ima sigurno kada ih tražite će te naiči barem na jednu otrovnu vrstu gljivi. Budite oprezni!

Vrganji

Ima puno vrsta vrganja. Ako idete u šumu i ne znate ništa o gljivama reći ćemo vam kako raspoznati vrganj i druge vrste vrganja. Vrganj ima smeđi klobuk donji dio klobuka vam izgleda kao spužva i mogu imati težinu do 3 kile. Kila vrganja je između 70 i 100 kn i još ih nitko nije uspio umjetno uzgajati. Neki pričaju da se vrganj može lako zamijeniti za jednu vrlo sličnu gljivu koja je otrovna inače vrganji imaju klobuk ravan. Ako niste sigurni dali gljiva koju ste našli je vrganj sa nožem prerežite stabljiku vrganja na pola i biti će bijelo ako nakon nekog vremena stabljika iznutra pocrni to nije vrganj. Budite oprezni ima više smrtonosno opasnih vrsti gljiva ali ako nađete gljivu ravnog ili malo spuštenog klobuka smeđe boje i stabljike koja ide od ispod prema gore sa debljeg na tanje to je sigurno vrganj. Vrganj možete još prepoznati po tome što uvijek ako nađete vrganj u krugu od dva metra je još jedan i tako je nastala poslovica koja ide ovako vrganj uvijek ima svog pajdaša. Vrganj voli područja duboko u šumi gdje prodire malo sunca voli mahovinu i drvo bukvu najviše raste na što ravnijim područjima.